Una Nikolić – Medeja

„Prevario me je!!! Ne mogu da verujem da sam pala na njegove slatke reči.“, kažem jecajući dok me Rejčel posmatra sa druge strane stola. Znam tačno šta će reći.

„Koliko puta sam ti rekla da nije dobar za tebe. Sebičan je, ne vidi nikoga drugog osim sebe.“, i eto ga, tačno kako sam i mislila „Kunem ti se ako ga sretnem na ulici završiće pod zemljom“.

„Ajde da me je samo prevario, ali sa onom KURVOM. Ne mogu da verujem Rej, dala sam mu sve i šta dobijem zauzvrat? Ismejavanje sa svih strana. On je popularan lik kog svi obožavaju, a ja sam bila samo njegova igračka i NIKOGA NIJE BRIGA“. Izludeću ako mu nekako ne vratim za ovo što je uradio. Osvetiću mu se za svo ovo poniženje kroz koje sada prolazim. Mrzim ga. I njega i sve njegove prijatelje. I tu drolju. Svi će me upamtiti, uništiću Jasonu život, sve što je izgradio dosad kao što je on mene uništio.

„Zemlja zove Medeju! Heej!!“, Rejčel me je trgla iz misli.

„Izvini slušam.“

„Ma jel? Kakav si plan smislila nemoj mi reći da si za džabe odlutala u drugi univerzum.“, istina je da nisam ništa smislila. Mada… šta ako svi pomisle da vara ne samo devojke već i u fudbalu. Tad već neće moći da ga podrže.

„Mislićeš da sam luda“, kažem kroz suze, „ali sipaću mu steriode u vodu.“

Da je iko drugi mogao da vidi Rejčelinu facu kad sam izgovorila ove reči verujem da bi pao od smeha. Ali ja se ne šalim. Uništiću mu reputaciju i svaku nadu za dobrom budućnošću. Dobiće ono što je zaslužio. Nadam se da će ga i ona mala ostaviti nakon što shvati da će postati samo propalica.

Published by