Jovana Veličković – Poslednji pozdrav

Pratila sam te

Ljubavi moja

Kroz ceo život

Uvek okrenuta tebi

 

U svakom trenutku

Svako ubistvo

Moralo je tako biti

Jer je to tvoja volja

 

I gledala sam te

Dok je u tvojim očima

Rastao nemir

Pogled već viđenog

 

Opraštam ti na uvredama

Jer si to morao da uradiš

U ime slobode

Postao si rob

 

 

Bol koju si osećao

U nemilosrdnom maršu

Sam si se borio

Sa užasom ubijanja

 

Naš prvi poljubac

Bio je tvoj poslednji

Dok sam te držala

U tvojoj smrti

 

Ti nikad nisi bio

Blagosloveni spasilac

Neprijatelj čovečanstva

Samo nesrećna alatka, dragi moj

 

Od naših sećanja

Ostaće samo grob

Ispod drveta

Ostariću pored njega

 

 

 

U mom smrtnom času

Videću te ponovo

I ti ćeš ponovo obmotati

Šal oko mojih ramena

 

世界は 残酷 だけど 美しい… [ČITAJ DALJE]

Jovana Veličković – Umor

Vekovima posmatra crne talase ispod sebe
Vekovima posmatra jadnike koji plaču
na njihovom poslednjem putovanju
Vekovima ih sažaljeva i prezire

Njihove životne priče ga zabavljaju
Uživa u vređanju ovih ljudi
Okrutni vladar i izgladnjeni rob
Ne pravi razliku

Vreme prolazi i duše sa njim
Starac verno izvršava
svoj sumorni zadatak
U večnoj tami podzemlja

Protok duša
Kao protok Aherona
Nastavlja se
On ostaje

 … [ČITAJ DALJE]