Jelena Vukić – Južnije-tužnije; Zajedno

Južnije-tužnije

Hladan februarski dan, jezivo leden vazduh prekrio je mali grad. Na termometrima je jedva izbijalo 4 stepena. Sve je tako sivo. Sve je tako pusto. Sve je tako…tužno.

Dečaci, iako oni nisu više bili dečaci, već momci, sedeli su na klupi, nedaleko od škole. Ta sumorna stara zgrada izgledala je neveselo, očajnički, napaćena, poput kakvog zatvora. Čak i drveće gubi boju. Ono jedva cveta i na proleće.… [ČITAJ DALJE]

Jelena Vukić – Skupština stanara i jedan, ne tako prijatan, događaj

Skupina od dvadesetak ljudi sastajala se jednom mesečno u glavnom hodniku zgrade kako bi se izvršio svečan, neizbežan i značajan čin- skupština stanara zgrade.

Na tim zasedanjima strašnog visokog suda raspravljalo se o krucijalnim stvarima, poput- parking mesta, igrališta za decu, ko je kome ukrao bicikl, ko je opet uneo pesak sa plaže u hodnik, i da li je sa Marine terase kapala voda na Olgin veš koji se sušio ispod.… [ČITAJ DALJE]