Bilo je malo čudno kada sam video svoje labavo telo u krevetu. Pljuvačka mi je curila kroz otvorena usta koja su do sad hrkala, ruke su mi bile razbacane, a noge k’o da su slomljene. I tako sam stajao (lebdio?) jedno pola sata, dok nisam čuo kukurikanje pevca, i shvatio da sam preminuo
Uvek sam se pitao kako je to biti „vetar“. Mene je lično nervirao, ali je moju kmezavu ženu, Nevenu, fascinirao.… [ČITAJ DALJE]