Ako ste prepoznali,
znajte da mi nije losa namera bila,
samo da do malo pozajmim, istorijske junake…
___________
Ako zlotvora nemas, majka ti ga je rodila
„Nadjite je! Milutine, znas me od kad sam decak bio, znas da nikad nisam voleo nekog, ovako kako volim nju! Prihvatice je,
morace, bice uz mene i bice kraljica!“
„Previse si, Stefane sine, negde u masti. Cak je i ta devojka svesna da ne moze biti sa tobom. Ona je sama otisla, otisla je i
nije zelela da je nadjes! Sigurno Vam se pricinilo u sumi da ona vristi, nismo je nasli…“
„Vi to zelite da mislim, da je nisam mogao spasiti!“
„Visocanstvo, vrlo dobro znate da ja prvi, ne bih zeleo da budete ovako povredjeni, ali znate da je to njen rukopis i znate da
je ona takva. Otisla je svojom voljom jos pre pola leta Gospodnjeg! Mozda kad vas je upoznala, nije znala ko ste, ali kad je
saznala, pocela je da se udaljava, zar niste li i sami rekli to? Nije ono sto mi zelimo da mislite. Za vasu vezu znao sam samo ja
samo i znate da zelim da budete srecni, ali ne mozete da se odreknete generacija prolivenih krljvu zbog besa koji je
uzrokovala smrt zene. Zene koje vise nema! Morate se ozeniti sa Viznatijskom princezom, ona je odlicna prilika da popravite
uglede.“
„Gubi se Milutine, zovi tog ogavnog cara i namesti mi taj prokleti brak, ne bude li se desio za manje od dve nedelje,
odbijam!“
…………
Voljeni Stefane,
Mislim da je najispravnije da odem, pre nego sto se izmedju nas rodi nesto. Hvala ti sto si mi bio prvi,a znaj da ces zauvek
ostati i jedini. Hvala ti sto si me naucio, kako je to kad te neko voli, ali ne mogu da dozvolim da sve bitke tvoga oca i njegove
brace, sva krv koja je prolivena i u bitkama medju tobom i tvojim bratom, sada bude uzalud prolivena jer si zavoleo neku,
koja nije plemenitoga roda, nego neka najobicnija devojka sa sela. Zapamti samo nesto, babe kazu, da ako zlotvora nemas,
majka ti je rodila jednog, to su uvek moje nane govorile! Poslusaj najmladjega brata i zaustavi ovo krvoprolice, brat na brata
ne sme da udari!
Zauvek uz tebe, tvoja Đurđica
…………..
„Gle Djurdjo cvete moj, sta si ti ovo rodila! Gle kakvo svetlo celjade! Vid snega napolju, a on iste boje, ju vile ga odnele!“
Rekla je nana Zalfija, praveci grimase, umotavajuci bebu u smotuljak,
„Dabog se povampirio! Koga li si ti tamo nasla kad si dobila sina snezne nijanse?“
„Mani bre, ti, cvetic nas,“ prekinu je nana Kamilica, „ak je nasla nek je nasla, aj sad makni se s mesta, da ne ureknes dete,
djavo te odneo. Nego, cvete moj, jesi odlucila, Balsa, Bozur ili kako si rekla da se kaze venac na ono cudnom jeziku?“
„Kamo li srece da ga nazovem Stefanom! Korona, ne zvuci bas kao ljupko ime…“, zastala sam, nadam se da nikad nece liciti
na svog oca i da se nikad nece susreti sa Stefanovom decom, jer kao sto nane uvek kazu, ako zlotvora nemas, majka ti je
rodila jednog, ali ja imam osecaj, da uprkos majci, mozda ima nesrece i do oca…
„Moze li Tanatos?“ prekine me Zalfija „Kad si u Stefanusovom grckom…“
„Grom te spalio, aj sad opet se makni se s mesta!“ besno vikne Kmilica, „Sta si zapela, da je ovo dete? Neko sto ce donositi
smrt? Vidi kako je samo, ljupka bebica!“, te dade Djurdjici njeno celjade, umotano u belu neznu tkaninu, potom scepa sestru
i odvuce je u susedni sobicak gurajuci joj cepanice drva u ruke.
„Znas da tanatos ceka Djurdjicu, cim cuje da je Stefanova zena u odmakloj trudnoci“ rece nana Zalfija, „Pazi sta pricas luda
sestro“,
„Ti znas da je ovo dete prokleto, a ako je i Bog dao, nije zapisao!“
„Ako i jeste bio, crna sestro, sad si ga gurnula u vodu da se udavi skroz, ovo vala na tvoju dusu ide!“ rece besmo
………….
„Srecan ti sedamnaesti rodjendan! Pile Nanino! Ju, al bi tvoja majka danas bila sretna sto si izrastao u takvog mladica! Em
lep, em hrabar i mudar i pametan, ove ti godine mozemo ispuniti jednu zelju, pa da ti damo majcin papir“
„Nano, voleo bih za Lazarevu Subotu da odem, do velike varosi, da preskacem vatru! Idu i Anastasije i Aksentije!“
„Mili znas da je to nemoguce…“
„Molim Vas Nano, bio sam dobar i bicu dobar i vraticu se citav!
„Cuj momka, bices dobar, dobar ko u materinu trbuhu, nestasko jedan.“
„Porazgovaracemo… A sad evo ti majcino pismo“ prekinula je nana Zalfiju, nana Kamilica.
Momak je veselo otrcao u sobu, jedva cekajuci da procita novo majcino pismo. Dobija po jedan svake godine za rodjendan.
Mili sine,
Srecan ti ovaj magican dan, sada si bas velik decko! Kosa mora da ti je potamnela i sigurno je da si nevidjeno lep. Volela bih
da sam tu da te zagrlim, ali posto je ovo moje poslednje pismo, zelim da ti samo skrenem paznju na najvazniju poslovicu
nase kuce o braci i onu moju kada je neko sebican, onu o suncu i zvezdama! Setices se, sigurna sam, onda kad bude trebalo!
Nikad nemoj da postanes takav da dozvolis da sve zvezde pocrkaju! Budi pazljiv, uvek, a pogotovo u varosici, uvek se cuvaj
gloga.
Voli te, majka Djurdjica
…….
„Kamilice, sudbinu ne mozes zaustaviti, ako mu je sudjeno, otici ce tamo pre ili kasnije! Ne mora da znaci da ce sresti oca
ovog puta, a i ma daj kolike su sanse da ga provale? Nit ima bele kose, nit je onako sicurav! Velik je decko, vaspitan i
pravedan! Izborice se za sebe, daj malo vere“
„Necu da ga pustim u mogucu smrt svesno! Ti si ona koja ga je proklela! Znas da ce tamo biti mnogo vise od samog
preskakanja vatre, bice gloga! Ljudi ce misliti da je vampir!“
„I ti onda meni kazes da buncam kao baba u bolesti, cujes li ti sebe zeno? Vampiri? Stvarno? Momak je samo alergican na
glog“
„Nano, jeste li odlucile?“ prekio je njihovu raspravu, Zalfija ga je uhvatila za rukav i stavila da sedne, za sto sa njima.
„Mozes da odes u varosicu na dan praznika i da se vratis sutradan posle podneva, sta god radio ne dodiruj glog, to moze da
te ubije, moze da te ubije drvo, a ako te ne usmrti to , ljudi ce sigurno!“ rekla je nana Zalfija smireno.
„Ljudi u varosici se boje vampira i nece biti bitno ako te to ne ubode u srce, ako primete da si imalo reaktivan na njega,
ubice te, mislice da donosis nesrecu celom selu!“
…….
Dan kada je trebalo krenuti ka varosici
____
Anastasije i Aksentije, veselo su cekali Tanatosa na konju, kako bi se pridruzili ostaloj grupi momaka iz sela, kako bi svi
zajedno bezbednije otisli do varosice. Poneli su najbolje sireve i sunke iz kuca, kako bi prodali i zaradili koji dinar, kako ne bi
otisli samo da se zabave, a oba njegova druga oslonila su se na to da bi im Tanatos moga spremiti, cuveni kolac, kakav se
samo u njegovoj kuci pravi, a koji su svi obozavali!
_____
Isprva, kad su usli u grad, pozurili su ka kucici Anastasijevog strica, sacekali su da Tanatos napravi kolac, navodno cekajuci da
sunce malo zadje jer je varosica lepsa predvece, capili po komad kolaca i razbegli se po masi, koja je vec pocela da se
skuplja.
Tanatos je ostao sam, odlucio je da spakuje delic kolaca u torbu i drugi da gricka usput. Hodajuci ulicom, Anastasijevog
strica, ispred njega, izleteo je momak plavicaste kose koji je bezao od grupe nekih devojaka, stoga ga je Tanatos, gurnuo iza
tezgde, a stao tako kao da zeli da vidi sta ima na njoj, kako bi ga sakrio.
„Bog ti pomogao drugar, hvala ti na pomoci.“ Obratio mu se mladic, njegovih godina, kada je ustao, otresnuvsi pantalone o
prasine koju je pokupio sa kamenih plocica. Neznih crta lica, ali jako slicnih njegovim, a izgledao je kao da mu ne stoji, ta
rascepana kosuljica i zakrpljene pantalone, previse je uredno bio osisan i lice, niti ten. Odavali su ga da nije bio jedan od
onih kako se obukao, odavalo ga je i drzanje. „Ciji si ti, nisam te video pre?“
„Hoces malo? Moja majka cesto je govorila nije dobro da moje sunce sjaji, ako ce tudje zvezde umirati“
„Mora da si ti jedan od onih decaka o kojima Stasije prica? Onaj sa cudnim nanama koje uvek kazu sta treba da kazu? Onaj
sa..“ omirisao je, a potom capio komadic iz Tanatoseve ruke “dobrim kolacima“ i potom smazao komadic, pravice grimase
kako je preukusan. „Slazem se, bas je ekstra“, a potom nestao iz Tanatostovog vidokruga.
____
„Ove godine, hrabri momci, preskakace plamen hrabri momci!….“
„Aksentije, cujes li, kooonaacnoo“ uzviknuo je Anastasije
„Mnogi su se oprobali, uskoro cemo i mi“ radosno je rekao i Aksentije, udarivsi i Tanatosa kao da mu daje snagu.
„Nije tesko, samo se zatrci i *vup*“ nezno je rukom izimitirao skok“, poskoci na vreme, trenutak kasnije i mrtav si“ prenuo ih
je decak zlatne kose, isti onaj koji mu je danas maznuo komadic kolaca na ulici.
„Ja sam Rasa, drago mi je. Imas li jos onog ukusnog kolaca u torbi? Rado bih ti capio jos jedno parcence“
„izvoli Raso, ja sam Tanatos. Necu vise jesti tako da zadrzi krisku.“ Rekao je Tanatos sigurno, gledajuci Aksentija kako
preskace, razmisljajuci kako mu ovaj ne izgleda kao lopov, vise ka plemic koji je pokusao da se zabavi.
Jedan muskarac sa kacigom, trazio je nesto u masi ljudi, a cim je ugledao Rasu s ledja, dobro ga je odmerio i krenuo ka
njemu.
„Drugar, nadam se da nisi zeznuo nista, ali mislim da jedan vojnik krece pravo ka nama“ rekao je Tanatos i u isti mah, kako je
Rasa poskocio, neki drugi vojnik se bacio ispred i zabunio ga, dovoljno da ovaj sa kacigom stigne i uhvati momka.
„E pa prinče Radoslave, mislim da nemate pojma u sta se uvalili i koliko je vas otac besan, bolje podjite odmah sa mnom“
„Moze li i moj drug sa mnom? Kazite tati da pravi najbolje kolace“
„Musko, pa da pravi kolace, pricas gluposti, polazi“, „Molim Vaaaaaaaaaas cika Milutine, pogledajte, vidite kako lici na tatu,
molim Vas ne mogu i ovo vece da presedim sa dosadnim matorim vojvodama ili da gledam sestre kako pletu kosu iznova,
jedna drugoj, moci cu jednom, svojoj zeni bar deset vrsta pletenica da ispletem ako bude zelela. Ovaj mi bas deluje kao neko
kome bi se dopalo na dvoru“.
„Izvinite prince, to nije ono sto ja mislim, ako bih smeo da se suprotsavim, a i onako bih rano ujutru morao kuci, a i mislim
da ne bi trebalo da se suprotstavljate ocu.“ Rekao je smireno Tanatos i krenuo da se okrene, potom se Radoslav, istrgnuo iz
ruku strazara i besno frknuo „sta ti znas o tome, Stasije je rekao da ti ni nemas oca?!“
Sad je strazar bio vec iznerviran, „prince, obratite paznju na koji nacin se obracate vasem prijatelju, to Vam nimalo ne
prilici“.
…..
„Ali tataa, decak je jaaaaako licio na mene, mozes ga usvojiti, cuo sam da nema tatu, a ja bih imao brata. Skroman je i deluje
vaspitano. Ako nista bar ga upoznaj, ima dobru gradju, mozda bi mogao bar cuvar da bude“, sad je kralj vec osedeo i
iznerviran, prisao svom sinu i rekao, „ne treba ti brat, ti preuzimas moj prestol, sledece godine, u ovo vreme, bices ozenjen i
vladaces ovom zemljom. Nauci se, da ne verujes svima, pa nisam te tako vaspitao i prekini da budes ovako razmazen, sta ti
je to uslo u glavu? Ajde sad, u sobu, jos me ove godine moras poslusati, laku noc.“
……
„Milutine, ako je pio, nemoj da ga pokrivas. Jel bila neka devojka? Jel zato takav? O tako se bojim da ne ponovi moju gresku,
da ne bude slomljen, danas je isti onaj dan kad sam je prvi put video, na danasnji dan pre tacno 22 godine… Drugu, gde me
je Djurdjica postavila na pravi put, pokusao sam da mu obrisem sa liste, jer ako zal za devojkom i oseti, ne mora i za bratom.
Ne zelim vise da se u nasoj lozi, braca ubijaju!“
„Delovao mi je potpuno trezno dok je razgovarao sa mnom, kao i sada. A i oboje znamo da iako ga devojke zanimaju, zeli da
nadje nekog druga od poverenja.“
„Znam da zeli da nadje ovo bratstvo sto ti i ja imamo, ali to se ne nalazi, to se stice, a on je jos uvek naivan. Jel znas ciji je
taj?“
„Ja znam, velicanstvo, ali mislim da Vi ne biste trebali da brinete o tome, mislim da nije pretnja i da nije odgajan tako“
„AMA cijoj porodici pripada taj decak, reci mi nesto vise, zelim da znam koga je mogao da pobratimi“ viknuo je kralj.
„Raspitao sam se, iz nekog omanjeg sela pri vrhu planine je. Zivi sa dve nane. Pogadjate li im imena?“
„Znao sam, da je imala razlog da ode, znas li nesto o njoj? Molim te raspitaj se!“, rekao je kralj, bio je na ivici suza, „mogu da
Vam dovedem decaka, ali izgleda da on ne zna da ste mu Vi otac?“, rekao je sluga nesigrno.
„Dovedi ga, potrebno mi je da vidim da Djrudjice sem u meni, ima jos negde…“
….
Tanatos se nije opirao. Nije znao sto su ga vodili. Cak je i rekao strazaru da nije nista lose uradio. Medjutim, strazar mu je
samo ladno naredio da podje sa njim. Sledio ga je, sve dok nije ugledao odraslog sebe, samo sto je ovaj imao smedje oci.
„Ko su ti roditelji?“ upita ga on.
„Moja majka bila je Cvet, umrla je nesto malo posle mog rodjenja, nane kazu od neceg sto se zove slomljeno srce. Moje
nane, samo to ne umeju izleciti. Oca nemam, nane kazu da se decaci bele kose ne radjaju tek tako i da uvek donose nesrecu,
ja sam doneo mom. Ali ja nisam los decak, uvek sam se trudio da pokazem da sam dobar i da ne zelim da napakostim. Smem
li da Vas pitam, zasto Vas to zanima? Verujte mi da nisam nameravao da na bilo koji nacin, napakostim ni vama ni Vasem
detetu, bez obzira sto sam se rodio s belom kosom.“
„Izgledas isto.“ Kroz suzu je progovorio kralj Stefan, „ti si mesavina oboje, oci ko u nje, izgled ko u mene…“
„EKSTRA!“ viknu princ Radoslav, gadjajuci Tanatosa drvenim macem. Kralj se prenu i pre nego sto je ista reKao, Tanatos se
zatresao, „od cijeg drveta je napravljeo ovo?“, „Glogovog, verujem.“ Odgovori strazar.
Tanatos, je sad skroz bio bled i tresao se. „Doktori, doktori!“ Strazar je potrcao ka vratima, a kralj je vikao, spustajuci se na
kolena kako bi pridigao dete. „Mili sad sam te otkrio, nemoj da mi odlazis, uzeces i tu polu sto kuca. Jak si. I tvoja majka je
bila.“
Rasa je sedeo uplakan sa strane, povredio je svog brata, a otac je pokazao ove veceri, vise osecanja nego od kad Rasa zna za
sebe. Poceo je da ga pecka bes…
Neka meni sunce sjaji, a zvedze drugima neka pocrkaju
Cuo je glas u svojoj glavi. Ubice svog brata. Otac ne moze da ga voli vise od Rase, kojeg je odgajao!
Potom je uzeo glogov kolac, koji mu je napravio Stric. Kad su bili mali, salili su se da ce jednog dana njima da ubijaju vampire
sa severa! I potrcao ka sobi.
U trenutku se sve odvilo prebrzo, strazar je stajao, tik uz kralja, pridrzavajuci ga, dok je sa suzama u ocima gledao Tanatosa
kako se trese i polako krvari, bledi…
„Nju sam cuo kako umire, sebe gledam“ jecajuci je rekao kralj.
Kad je to cuo, Rasa je potrcao i ubo svoga brata tacno u grudi, ispred lekara, a potom je vrisnuo, krenuo unazad, sapleo se i
razbio glavu., svestan greske koju je ucinio i koju nece moci da popravi. Kralj kad je to video, srce mu se ugasilo na sekund, a
doktori su posle, uspeli samo da ga povrate tako da kuca i omogucava mu samo da dise, jedva, dakle sada, dovoljno da lezi u
postelji, nepomican od bola. Sada je i njega izgaralo slomljeno srce, a za razliku od Djurdjicinog, njegova je imala, vise
delova.
…. „E mooooj, glupi brate!!“ nasmejao se Vukan. „Ti si uvek na srce i isao, zato si sad, izgubio sve, ko mekana vekna
leba si!“ zastade pa potrazi svog cuvara „Gde je onaj sto je bacio vracke? Hocu da ga isplatite posteno ako je ziv. Zataskajte
sve sto se tice male grcke smrti, a od sutra, ja pocinjem da vladam. Razumom.“
___________
Published by