Kroz moja dva crna dugmeta
Mama i tata se opet svađaju.
Mada oni se uvek svađaju. To nije ništa novo-otkad sam ja ovde, uvek čujem neko vrištanje ili vređanje.
Ovaj put je stvarno bilo loše. Najgore uvrede su izlazile iz tatinih usta, a mama je mnogo plakala, pa je pobesnela, pa se nešto slomilo, pa je tata izašao uz glasno treskanje vratima. Sav pliš na meni se nakostrešio. Posle nekog vremena, mama je ušla u našu sobu, videla mene na krevetu i odmah je zaplakala. I bilo je jako glasno, uz gomilu jecanja i balavljenja. Onda me je uzela i zafrljačila na drugi kraj sobe, a ono crveno srce u mom naručju na kojem piše „Volim te!“ je zacvilelo i krenulo da ispušta neku veselu pesmicu, na šta je mama još viš krenula da jeca. Nakon nekog vremena, mama se smirila i u veliku kartonsku kutiju je stavila mene, tatinu duksericu, njegov brijač, četkicu za zube, i na sve to, veliko pismo u kojem sam siguram da je napisala mnogo bezobraznih stvari, i ostavila nas je sve ispred stana uz neki osećaj spokoja.
Voljena tkanina
Jedan mladi bračni par je uvio mene oko neke smežurave bebe, koja je mnogo plakala i bila razdražljiva. Taj mali devojčurak me je celo njeno detinjstvo vuklo po babinom dvorištu u selu i po podu vrtića; plakala je prvi dan škole kada su joj rekli da me je prerasla i da sada ide u ozbiljnu ustanovu, ali nju nije bilo briga i svake noći se pokrila sa mnom, i kada je vejao sneg, i kada je pičila vrućina. Gledali smo ko zna kakve jeftine ljubiće, i plakali i smejali se uz iste; čitali smo dosadne lektire; zajedno smo učili pred kontrolne. Kada je malo porasla, zatvorila me je u komodu i nije je otvarala, sem kada ju je prvi dečko ostavio. Jedino nakon druge godine fakulteta me je opet grlila i jecala uz mnogo „ne znam šta radim sa svojim životom“ i gomilom suza; bio sam tu dok je prvi put sama sebi sekla kosu, što nije lepo ispalo. Opet me je vratila u komodu, ali me je ubrzo opet i izvadila, i opet smo jecali zajedno.
Bio sam tu kada je dolazila pijana kući, i kada se mnogo svađala sa roditeljima, i kada su je poslali na rehabilitaciju; i kada se vratila, i kada je sve krenulo ispočetka.
Ali sada joj je bolje. Sada ima nekog finog momčića i konačno je završila i taj faks; i ona će uskoro dobiti svoj devojčurak. Trenutno imam počasno mesto u ormaru, i vadi me jedino kada opet želi da gleda one dosadne ljubiće, ili eventualno kada je lupi osećaj nostalgije
Published by