Una Nikolić – Igranje sa sudbinom

Gledam je dok leži beživotno kraj mog tela. Ne čujem ništa oko sebe, sve je zamrlo. Verovatno je glasno, ne znam, ne osećam ništa. Spasila me je. Žrtvovala je svoj život da bih ja nastavila da živim. Ali šta je moj život bez nje? U trenutku kada sam mislila da je konačno sve ispalo dobro, da ćemo dobiti kraj kakav zaslužujemo, ona umire zbog moje greške. Vičem njeno ime, valjda, ni to ne čujem. Suze padaju na njeno mirno telo.

U svakom životu ću te tražiti. Cela poenta mog postojanja, biće da ti se vratim. Da kažem koliko mi je žao što se ovako završilo, da počnemo ispočetka. Nedostaješ mi. Kada zatvorim oči zamišljam naše konverzacije, kakve bi bile da si još tu. Kuda bi smo išle, šta bismo radile.

Pronaći ću te. U svakom životu.

Zauvek.

Published by